Halucinantni prostori tjeskobe
Backrooms: Bez izlaza (Backrooms), red. Kane Parsons, SAD, Kanada, 2026.
-
Producentska kompanija A24 u posljednjih se petnaestak godina nametnula kao jedna od temeljnih nezavisnih kompanija američkoga filma, ispunivši prazninu koja je nastala nestankom drugih nezavisnih distributera ili njihovim uključivanjem u velike filmske korporacije. A24 se profilirala vrlo specifičnim odabirom projekata u kojima su do izražaja dolazile upečatljivi autorski pristupi, primjerice u ostvarenjima poput Hereditary (2018) Arija Astera, Lady Bird (2017) Grete Gerwing, Everything Everywhere All at Once (2022) Daniela Kwana i Daniela Scheinerta, Under the Skin (2013) Jonathana Glazera, The Witch (2015) Roberta Eggersa itd. Istodobno dio kataloga kompanije čine žanrovska ostvarenja koja na vrlo originalan i poticajan način čine žanrovske subverzije i preoblike. Jedan je od žanrova u kojem je A24 pronašla svoju nišu upravo horor. Sve je započelo s kultnim ostvarenjem The Witch (2015) Roberta Eggersa, čija je radnja smještena na rubove civilizacije tijekom prvih europskih doseljenika na istočnu obalu današnjih Sjedinjenih Država, a sagledava odnos praznovjerja i javne histerije kanaliziran kroz rodnu problematiku, a nastavilo se s Hereditary Arija Astera, te njegovim narednim djelom Midsommar (2019).
Horor se mahom u novom stoljeću sveo na remakeove i rebootove starijega žanrovskog materijala, napose iz osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća. Naspram takve nemaštovite reciklaže koja je ponavljala ustavljene formule te ih nastojala pomlađivanjem glumačke postave približiti novoj publici, naslovi poput The Witch i Hereditary pokušali su žanr odvesti na novi teritorij. Naglasak sada nije toliko stavljen na čudovišne negativce te tjelesni horor u kojem ljudi pogibaju na različite brutalne, zamislive i nezamislive načine dok krv šiklja u potocima, nego je fokus na psihološkoj dimenziji strave i jeze. Na takve preokupacije nastavlja se i Backrooms (2026), djelo koje je ovoga proljeća postalo iznenađujući hit na svjetskim kinoblagajnama te jedno od komercijalno najuspjelijih ostvarenja iz kuhinje A24.
Posrijedi je redateljski prvijenac Kanea Parsonsa, a temeljen je na njegovoj istoimenoj web-seriji koja je nastala na premisi internetske horor priče. Serija se koristila još do nedavno vrlo popularnim postupkom found footagea. Riječ je o pronađenim amaterskim snimkama, koje su ostale nakon smrti ili nestanka osoba koje su snimale materijal te su sudjelovale u raznim neobičnim događajima, a njihovo pregledavanje, selektiranje i slaganje rezultat je nastojanja da se pronađe odgovor na pitanje što se uistinu dogodilo. U filmu se found footage tek sporadično koristi: u prologu kako bi se potaknuo interes gledatelja te nekoliko puta kasnije da bi se naznačilo eventualno postojanje demijurga koji stoji iza cijeloga zapleta. Međutim, snimati cijeli film u modusu found footagea danas se smatra passe jer je posrijedi uvelike iscrpljen postupak koji se odveć zlorabio u Hollywoodu.
Backrooms je vrlo prostoran film u kojem spacijalnost ima presudnu ulogu. Postoje dvije razine prostora. Prvi je vezan uz stvaran svijet protagonista, a drugi uz fantazmagorične prostorije backroomsa, koje mogu predstavljati svojevrsnu alternativnu stvarnost, virtualnu stvarnost ili psihu protagonista Clarka (Chiwetel Ejiofor), vlasnika neuspješne trgovine namještajem i neostvarenoga arhitekta propaloga braka, koji se očito doživljava neuspjehom pa je u središtu razmatranja lik u poodmakloj fazi egzistencijalne dezintegracije, kojemu osobito ne pomažu ni psihološke seanse s Mary Kline (Renate Reinsve). Radnja se odvija početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, čija je atmosfera odlično pogođena vrlo autentičnom kostimografijom i scenografijom. Međutim, stvarni svijet kojim se Clark kreće predstavlja homogenizirani pejzaž trgovina i parkirališta, dakle beton, asfalt i uniformiranost kao simptom kapitalističke kulturne erozije. Uostalom, na problem novca neprestano upućuju i različiti slogani izvješeni u protagonistovoj trgovini, a koji nastoje namamiti kreditno nesposobne potencijalne kupce. Clarkova trgovina u naslovu ima referencu na Otomansko Carstvo, no njezin vlasnik u reklamom spotu nastupa kao gusar, što s Otomanskim Carstvom nema nikakve veze pa je posrijedi kič kultura koja spaja raznorodne elemente u jeftinoj imitaciji za ljude lišene ukusa, na što dizajn namještaja koji se prodaje i upućuje.
Drugi je prostor iza zida, u podrumu trgovine, a Clark ga slučajno otkriva. Također ga karakterizira stroga geometričnost koja u spoju s labirintskom strukturom upućuje na njegova halucinogena obilježja, pa ga i likovi u filmu opisuju kao da ga je radio netko tko je bio pod utjecajem LSD-a. Napučen je prostorijama različitih pravilnih oblika, namještaja utonuloga u podove te je nalik na rizom u kojem svaki element može na različite načine voditi do drugoga elementa, lišen središta i jasne strukture, te djeluje kao naličje vanjskoga prostora.
Backrooms nije djelo u kojem je naglasak na priči jer je ona rudimentarna pa se elementi zapleta više naslućuju nego što su ostvareni, razvijeni i objašnjeni, a sličan je pristup uočljiv i u portretiranju likova te odnosa među njima. Takav postupak ipak ne predstavlja rezultat dramaturških propusta nego se čini kao svjesna autorska odluka jer je cilj postići učinak nedorečenosti pa se priča poigrava ambivalentnošću. Ona je već naglašena odnosom dvaju prostora koji se međusobno zrcale te možda predstavljaju lice i naličje iste priče: svjesnoga i nesvjesnoga, iskustvene i virtualne stvarnosti i nečega trećega jer mogućnosti mogu biti brojne. Stoga djelo uvelike počiva na oblikovanju sugestivne atmosferičnosti, čemu doprinosi velika pažnja posvećena ritmu pripovijedanja te osobitom korištenju boja. Filmom dominiraju mahom statični kadrovi koji stvaraju specifičan dojam nepokretnosti i zarobljenosti u situaciju koju je nemoguće promijeniti, što je analogno labirintskoj strukturi alternativne tvarnosti s neprestanim dupliciranjem prostorija. Redatelj koristi stilizirane kompozicije kadrova kojima dominiraju pravilni geometrijski oblici, a žuto obojenje daje halucinantan dojam cjelini.
© Dejan Durić, FILMOVI.hr, 14. srpnja 2026.
