Iz povijesti filma

• Igrokazom do dokumentarističke autentičnosti

  Filmovi Želimira Žilnika: Dokumentarci 1967-73., Tvrđava Europa

  Piše: Janko Heidl

  Kada je na obveznoj projekciji pred komisijom za pregled filmova Ustanka u Jasku zabranjen,  Žilnik je otišao u Jazak i to rekao svojim protagonistima. Razljućeni time seljani prvoborci su se opasali pištoljima, zaputili prema Beogradu, došli do ureda ministra kulture i zaprijetili da će ga na licu mjesta ubiti ukoliko ne odobri prikazivanje filma ...pročitajte cijeli tekst...

• Stvaralačka strast

  Filmske mutacije: Treći festival nevidljivog filma (Zagreb 12. – 18. prosinca 2009,): Vedro znanje i Strast, red. Jean-Luc Godard

  Piše: Janko Heidl

  Iako razmjerno različiti, Vedro znanje i Strast vođeni su istim istraživačko-izazovno-izazivačkim duhom, donekle oblikovani kao djela u nastanku – oblik im nije unaprijed određen nego ga se traži za vrijeme rada – objedinjeni, a čime drugim, nego autorovom nadarenošću da preciznom umjetničkom intuicijom odvaže gdje i koliko čega staviti
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Predskazanje svijeta medija

  Filmski programi: Sjećanje na Marcella Mastroiannija – Slatki život (La dolce vita), red. Federico Fellini

  Piše: Marijan Krivak

  Slatki život često je shvaćan kao prikaz isprazne egzistencije potrošačkog i medijskog društva u nastajanju i ostaje profetskim predskazajem svijeta medija i konzumerizma kojeg danas simbolizira demonski simbol mobitela. Fellini i Mastroianni filmski su proroci nadolazeće katastrofe njegova (be)smisla ...pročitajte cijeli tekst...

• Socrealizam i ironija

  BIH film:Čovjek bez lica, Splavari na Drini, Osmjeh 61

  Piše: Janko Heidl

  Test vremena puno bolje od Čovjeka bez lica izdržao je Osmjeh 61.,  rani dokumentarni film Dušana Makavejeva koji uobičajenim sredstvima bilježi slike s ORA-e. Sve djeluje poput školskog primjera socrealističkog promidžbenog ostvaraja, no neprestano imamo dojam da autori zadatku pristupaju ironijski subverzivno ...pročitajte cijeli tekst...

• Mi gradimo zemlju, zemlja gradi nas

  BIH film:Sjećaš li se, Dolly Bell, Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, Diverzanti

  Piše: Janko Heidl

  Dok će Kusturičin neprijeporan redateljski dar u nekim njegovim kasnijim (nikad lošim) filmovima katkada biti izražen uz određenu samodopadnost i samovažnost, u Dolly Bell se ni najmanje ne osjeća rika redatelja iza kamere. Sve su sastavnice kao usputne, prirodno sljubljene jedna s drugom ikako bi zajednički, nenametljivo djelotvorno sudjelujovali u gradnji cjeline
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Suočavanje s posljednjim pitanjima

  Kino Tuškanac: Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), red. Fritz Lang

  Piše: Marijan Krivak

  Pripovijest Langa i autorske mu suputnice Theae von Harbou, zapravo je o nemogućnosti ostvarenja sreće. Često opisivan Langov pesimizam ovdje se očituje cijelim filmom. Iako – vjerojatno ponukan i komercijalnim zahtjevima tržišta – Umorna smrt završava apoteozom vječne ljubavi, koljoj se žrtvuje i sam život, njegov je film distopijski
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Putovanje u (ne)poznato

  Bios, red. Branko Marjanović, Veliko putovanje, red. Ivan Hetrich

  Piše: Katarina Marić

  Veliko putovanje je lirsko-naturalistička priča o bijegu nestašnih dječaka u Ameriku i, nakon niza pustolovina. ipak sretnom povratku kući. Film humorno uspjelo miješa pustolovno s didaktičnim. Crno-bijela fotografija Oktavijana Miletića pridonosi svojim karizmatičnim inovativnim individualizmom te finalno plasira maštovito i vrijedno djelo
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Ljubavne igre odraslih

  Kino Tuškanac: Pauline na plaži (Pauline à la plage), red. Eric Rohmer

  Piše: Marijan Krivak

  Rohmer ne podliježe iskušenju da protagoniste postavi u jasne opreke: pozitivno-negativno; iskreno-lažno; pa čak niti u spolno-rodne opozicije, prema bilo kakvim sterotipima. Svaki je od njegovih scenarističkih predložaka dovoljno usložnjen i otvara mogućnost beskrajnih varijanti ljubavnih i intelektualnih igara i igrica
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Fenomen Lisinski

  ESEJ: Vatroslav Lisinski kroz film Oktavijana Miletića

  Oktavijan Miletić radio je film u sličnim uvjetima u kakvima je Lisinski skladao. Bili su to prvi koraci zvučnog filma koje nije bilo lako činiti, naročito u okruženju u kojemu sam predsjednik Saveza kinematografa Aleksandar Aranicki na zvuk reagira držeći se za glavu: "Samo nam je još to trebalo!" Miletić je ipak bio hrabriji od naslovnog lika svog filma
  ...pročitajte cijeli tekst...