Mitologija američkih marinaca kroz queer prizmu
Boots, sezona 1, SAD, Netflix, 2025.
-
Posljednja, osma epizoda američke televizijske serije Boots autora Andyja Parkera, naslovljena The Crucible, završava scenom u kojoj protagonisti, tijekom proslave povodom uspješno završenoga i savladanoga programa osposobljavanja za marince, gledaju na televiziji vijesti, koje dramatično objavljuju da je započeo Zaljevski rat jer je Irak napao Kuvajt, što će izazvati vojnu intervenciju Sjedinjenih Američkih Država. Glavni protagonist Cameron Cope (Miles Heizer) i najbolji mu prijatelj Ray McAffey (Liam Oh) vide u tome priliku da na terenu oprobaju ono što su naučili u kampu za obuku. Boots je time potencijalno najavio drugu sezonu, koja će iskustvo na obuci suprotstaviti iskustvu na ratištu, ako naravno do nje dođe. Ovakva dvodijelna struktura nesumnjivo nas dovodi u okrilje kultnoga filma Full Metal Jacket (1987) Stanleyja Kubricka. Navedeno djelo pripovijedalo je o dvama kolegama – J. T. Davisu (Matthew Modine) i Leonardu Lawrenceu (Adam Balwdin), te njihovim neugodnim iskustvima u kampu za obuku marinaca pod paskom strogoga narednika Hartmana (R. Lee Ermey).
Nakon savladanog osposobljavanja, vojnici su poslani u Vijetnamski rat odnosno prave bitke, pa drugi segment ostvarenja prati njihova iskustva na ratištu. Full Metal Jacket ostao je upamćen kao britko seciranje američkoga vojnog sustava i njegova mačizma te nikako nije poslužio kao dobra reklama za američku vojsku. Inače je poznato da ona odbija pružiti logističku podršku filmskim ostvarenjima i televizijskim serijama koje je prikazuju u nelaskavom svjetlu. Čini se da Boots neće imati problema s takvom potporom jer sugerira da vojna obuka kakvu nudi američka vojska pomaže nesigurnim, plašljivim i tjelesno slabim mladićima ne samo da postanu pravi muškarci nego i da se zauzmu za sebe te na odgovarajući način odbiju zlostavljače.
.jpg)
Postoje brojni filmski naslovi koji se bave mitologijom američkih marinaca, što kritički a što afirmativno nastrojenih, a zanimljivo je da podosta tih naslova predstavlja ekranizacije različitih biografskih romana i memoara koji dakle govore o ovjerenom iskustvu pojedinaca u američkim vojnim snagama. Primjerice spomenuto je Kubrickovo djelo nastalo prema poluautobiografskom romanu The Short-Timers (1979) Gustava Hasforda o događajima vezanima za Vijetnamski rat, a Jarhead (2005) Sama Mendesa temeljen je na istoimenome memoaru Anthonyja Swofforda iz 2003. godine o vojevanju u Zaljevskom ratu. Očito postoji nešto u vojnim iskustvima te suočavanju s ratnim zbivanjima što potiče sudionike da ih žele ispripovijedati široj publici, pa tako Boots predstavlja ekranizaciju memoara, u ovom slučaju naslovljenoga The Pink Marine: One Boy`s Journey Through Boot Camp to Manhood (2015) Grega Copea Whitea. Sadistički odnos nadređenih prema pripravnicima sastavni je dio takvih narativa, no u potonjem slučaju razlika je u činjenici što serija iskustvo postajanja ili bivanja marincem sagleda iz queer perspektive te je prožeta humornim elementima, koji nisu najspretnije ugrađeni u priču. Primjerice, cjelokupan fabularni luk s Barbarom Cope (Vera Farmiga), majkom glavnoga protagonista, djeluje kao da je zalutao iz neke druge serije, koja bi prema formatu mogla biti sitcom.
Cameron Cope sedamnaestogodišnji je mladić s dugom tradicijom bullyinga i vršnjačkoga nasilja, koji sebe doživljava kao neuspjeh. Treba istaknuti da je vrijeme radnje početak devedesetih godina prošloga stoljeća, kada navedene teme još uvijek nisu bile toliko artikulirane u javnom prostoru pa je zlostavljanje često prolazilo nezamijećeno te bez reakcija roditelja i institucija. Istodobno protagonist shvaća da je njegova seksualna orijentaciju u društvu neprihvaćena, što mu također predstavlja problem u svakodnevnom životu te interakciji s okolinom. Najbolji mu prijatelj Ray oduvijek se želi pridružiti američkoj vojsci jer je to obiteljska tradicija s očeve strane. U naletu beznađa Cameron se odlučuje prijaviti zajedno s Rayem na višemjesečnu vojnu obuku, racionalizirajući odluku mišlju da će mu boravak u kampu omogućiti da očvrsne te se na taj način energičnije suoči sa životnim izazovima i zlostavljačima. Naravno da boravak na obuci nije nimalo nalik onome kakvim ga je zamišljao, posebice zbog izrazito maskulino nastrojenih i toksičnih instruktora, ali i kolega, čiji su likovi scenaristički tek skicirani i podosta papirnati, s okvirno postavljenim pozadinskim pričama. Mahom predstavljaju dobro poznati inventar iz sličnih narativa, samo što serija primjerice za instruktore želi pokazati da su to vrlo osjećajni i empatični ljudi u privatnom životu, a da njihov karijerni poziv iziskuje svojevrsnu glumu. Kada govorimo o stereotipnim likovima, redovito mora biti prisutan mačo i hetero nasilnik bez mozga koji misli da snaga može riješiti sve probleme. Cameronova situacija donekle se mijenja kada u kamp dolazi novi instruktor Liam Robert Sullivan (Max Parker), za kojega posumnja da je gej. Sullivan je pak suočen i opterećen vlastitim nedoumicama i osjećajima neautentičnosti, no u Cameronu očito vidi mlađu inačicu sebe pa si daje u zadatak da bez imalo milosti pretvori protagonista u pravoga muškarca i marinca.
.png)
S obzirom na vrijeme radnje priče te notorno načelo Don`t Ask, Don`t Tell, koje je po pitanju homoseksualnosti prevladavalo u američkoj vojsci do 2011. godine, kada je ukinuto, što je značilo da je postalo nemoguće pokrenuti istragu ili otpustiti vojno osoblje na temelju njihove seksualne orijentacije, serija se bavi specifičnim društvenim i kulturnim kontekstom. Trenutak u kojem Cope služi vojsku dakle nije niti malo dobronamjeran prema osobama njegove seksualne orijentacije, što je moglo poslužiti za poticajno i višeslojno seciranje seksualnih politika u američkoj vojsci, a što se pretvorilo u propuštenu priliku.
Djelo stoga problematici pristupa na izrazito jednodimenzionalan i površan način, koji katkada graniči sa sladunjavošću te sapunskom naivnošću. Samo prezime glavnoga lika upućuje na suočavanje s nedaćama, što u konačnici postaje njegova odlika, no putem glavnoga lika pitanje seksualnosti i vojnoga mačizma malo se propituje. Osobito vojna homofobija ostaje slijepom točkom priče pa Parker kao da oblikuje neku militarističku bajku koja s realnošću veze nema. Sullivan je sveden na stereotip potisnutoga muškarca koji je uime karijere žrtvovao autentičnost, a što ga temeljno čini nezadovoljnim i nesretnim. Njegovi su nadređeni pak iznenađujuće za ono doba liberalni pa smatraju kako su jedino relevantno mjerilo njegove vojne zasluge. Ostalo čini predvidljivi marinački folklor: prikazi vježbi osposobljavanja, patriotskih uzvika, muškoga povezivanja...
S obzirom na problematiku seksualnosti, neautentičnosti, homofobije i mačizma, očekivalo bi se da će Parker kroz priču razviti antimilitarističku poruku te da će se serija prometnuti u kritiku vojnih struktura, međutim Boots više ostavlja dojam reklame za novačenje, odnosno vojne propagande koja sugerira da vojska zaista može pomoći zbunjenim mladićima da pronađu svoju muškost te da odrastu u čvrste i stabilne pripadnike svoga društva. Time su sva iskušenja i nasilje opravdani jer su doveli do mjerljivoga rezultata te preusmjerile egzistenciju protagonista na pravu putanju. Možda je u konačnici ovo idealna serija za svijet koji se sve više naoružava.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 12. siječnja 2026.
