Rasizam, paranoja i zakon u službi tragedije
The Perfect Neighbor, red. Geeta Gandbhir, SAD, Netflix, 2025.
-

The Perfect Neighbor nastoji u dokumentarnom ruhu rekreirati događaj koji se odigrao 2023. godine na Floridi, u gradiću Ocala, kada je pedesetosmogodišnja Susan Lorincz na smrt upucala susjedu Ajike Owens, za što je naposljetku osuđena na dvadeset i pet godina zatvorske kazne. Bjelkinja Susan doselila se u ulicu u kojoj su mahom obitavale afroameričke obitelji te se od početka svoga boravka pokazala izrazito problematičnom i niti malo savršenom susjedom, štoviše susjedom iz pakla, kojoj smeta svaka, pa i najmanja sitnica. Primjerice neprestano je zvala policiju navodeći da djeca ulaze na njezino imanje, odnosno posjed, što joj izrazito smeta. Zamjerala im je što su odveć bučna, prema njezinim riječima nepristojna, često nasilno usmjerena i slično. Njezina paranoja otkrivala je znakove psihičke nestabilnosti pred kojima su svi, pa i policija, bili nemoćni, a dodatno su očito bili pojačani rasističkim intoniranim predrasudama. Djeca su pritom bila djeca i radila ono što djeca osnovnoškolskoga uzrasta rade – igrala se. Susanino nekorektno i izrazito hostilno ponašanje prema njima, što je ponekad rezultiralo i verbalnim te rasno intoniranim uvredama, posljedično je uzrokovalo i sukobe s roditeljima djece. Policija je neprestano izlazila na teren, uzimala izjave, nastojala smiriti situaciju, no nije mogla spriječiti da Lorincz i dalje neopravdano stvara brojne probleme, što je u konačnici rezultiralo tragičnim ishodom, koji je imao veliki društveni odjek.
Ostvarenje Geete Gandbhir (A Journey of Thousand a Miles: Peacekeepers, 2015), nominirano ove godine za Oscara u kategoriji najboljega dokumentarnoga dugometražnog filma, nije zaokupirano dinamikama susjedskih odnosa u američkoj suburbiji, klasnim kategorijama te uvjetima života u određenom miljeu, nego kao poticaj služi kontroverzni zakon (stand-your-ground) koji je na snazi u Floridi. Omogućuje osobama da koriste vatreno oružje u situacijama kada smatraju da im je život ugrožen prilikom izloženosti nasilnim zločinima. Ajika Owens je u ljutnji pohitala na vrata Loricz, koja je netom prije napala njezina sina, a potonja ju je potom upucala kroz zatvorena vrata. Pred policijom te na sudu branila se tvrdnjom da je bila u strahu za vlastiti život, dok su organi zakona i reda odugovlačili s istragom te njezinim privođenjem. Spomenuto je izazvalo veliki revolt javnosti koja je bila svjesna da se u slučaju da je Afroamerikanka upucala bjelkinju, ne bi toliko odugovlačilo s lišavanjem slobode.

Gandbhir se opredjeljuje za neortodoksan pristup događaju. The Perfect Neighbor nije klasičan dokumentarac koji nastoji rekonstruirati što se dogodilo putem arhivskih snimaka te segmenata medijskoga izvještavanja kao i razgovora sa svjedocima i žrtvama zbivanja kako bi se postigao iznijansiran pristup materijalu. Stoga mnoge učestale konvencije izostaju, a naspram njih djelo je gotovo u cijelosti sazdano od sirovih snimki koje su nastale korištenjem kameri na tijelu. Organi sigurnosti i reda, dakle pripadnici policije, dužni su nositi kamere kada idu na intervencije koje bilježe njihove interakcije s okolinom te koje mogu poslužiti kao dokaz u slučaju njihova neprofesionalnoga ponašanja kao i nekorektnoga ponašanja drugih prema njima. Tek manji dio snimki otpada na medijsko izvještavanje te sudske snimke nastale u sudnici tijekom suđenja Susan Lorincz.
Nakon velikoga uspjeha horora The Blair Witch Project (1999) Daniela Myricka i Edouarda Sancheza nastao je zamoran trend found footage horora koji je temeljen na fingiranom postupku pronalaska amaterskih snimaka koje su prije smrti/nestanka/stradavanja napravili likovi mobitelima, kamerama ili inim napravama te ih je redatelj zajedno s montažerom posložio u smislenu cjelinu. The Perfect Neighbor možete shvatiti kao found footage u dokumentarnom ruhu, ali bez zamornosti kakvu je karakterizirao igranofilmski trend, a kojim se postižu osobiti stilski, doživljajni i značenjski učinci.

Osviješteni gledatelj svjestan je autorske intervencije u materijal. Netko je morao odgledati brojne sate sirovoga materijala te ga analizirati. Potom je uslijedila selekcija materijala te kombinacija odabranih snimki na način da se ostvari logična izlagačka cjelina koja će djelovati smisleno i zaokruženo – kako u formalnom, tako i u značenjskom smislu. Gledano iz razmatrane perspektive, svjesni smo manipulacije materijalom, no ona je ostvarena na način da se utjecaj autorske instancije smanji na minimum.
Stoga u stilskom pogledu The Perfect Neighbor djeluje neposredno i sirovo, odnosno izrazito ogoljeno, s neprestano pokretnom kamerom koja gledatelja izravno postavlja u središte zbivanja te odnos sa sudionicima događaja. Katkad to stvara vrlo nelagodan osjećaj koji se prenosi na gledatelja koji kao da se i sam konfrontira s neugodnom osobom iza čijega ponašanja se najvjerojatnije kriju problematični, rasno intonirani stavovi. Film stoga gledateljima omogućuje da se neposredno susretnu s događajem, njegovim tijekom te posljedicama, dok istodobno uspijeva vrlo precizno zaokružiti te poentirati priču.

Ostvarenje neosporno ima aktivističku crtu jer sagledava opravdanost zakonskoga rješenja, njegove stranputice te mogućnost manipuliranja, što je podcrtano ponašanjem Lorincz za koju se sugerira da je znala što čini. Time dodatno doprinosi javnoj raspravi o korištenju vatrenoga oružja u Sjedinjenim Državama, što posljedično i često dovodi do pokolja i inih zlonamjernim uporabi, posebice u situacijama kada je u pitanju poljuljano mentalno zdravlje, što je neosporno u razmatranom slučaju. Stoga djelo ujedno vrlo intrigantno sagledava psihologiju prijestupnice, čije ponašanje se izravno otvara pred gledateljima, te upućuje na šire psihološke implikacije američke nacije te njezina stanja, čija je Lorincz reprezentantica. Nikakva psihološka testiranja očito nisu potrebna da biste dobili dozvolu za posjedovanje vatrenoga oružja. Kada se to poveže s predrasudama i mržnjom te psihičkim problemima za koje je osoba trebala dobiti adekvatnu pomoć, nastanu pogubne posljedice.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 10. veljače 2026.
