Dvije žene protiv mita o Divljem zapadu
Napušteni (The Abandons), sezona 1, SAD, Netflix, 2025.
-
U revizionističkoj vestern seriji The Abandons (2025) autora Kurta Suttera seciraju se patrijarhalni i mačistički temelji samoga žanra, kao i njegovi bjelački mitovi. Umjesto dvojice muškaraca koji predstavljaju suprotstavljene moralno-etičke tabore te u čijem srazu pozitivac mora uništiti mračnu stranu inkarniranu u protivniku, djelo u središte radnje postavlja dvije žene. Pritom zadržava opreku između civilizacije i barbarstva, koja se nastoji u određenoj mjeri propitati kako bi se naglasila međusobna isprepletenost ovih opreka umjesto njihove oštre suprotstavljenosti.
Prva protagonistica je Fiona Nolan (Lena Headey), neplodna i katoličkoj vjeri posvećena Irkinja, koja sredinom devetnaestoga stoljeća u rudarskom mjestu Angel`s Ridge oformljuje alternativni tip obitelji, koju čini skupina mladeži – bjelačke i afroameričke siročadi: Dahlia (Diana Silvers) i Elias Teller (Nick Robson), Albert Mason (Lamar Johnson) i Lilla Belle (Natalia del Riego). Njima je pridruženo još nekoliko obitelji: zagonetni bivši plaćenik Miles Alderton (Ryan Hurst) i kći mu Samara (Katelyn Wells), pripadnici prvih nacija Quentin (clayton Cardenas) i Oma Serra (Elle Maija-Tailfethers) te udovac Walter Paxton (Brian F. O`Byrne). Zajedničke su im dvije stvari: predstavljaju društvene, kulturne, rasne i klasne otpadnike, lišene društvene pozadine i tradicije; a njihova se imanja, koja međusobno graniče, ujedno nalaze pokraj rudnika obitelji Van Ness u predjelu koji se zove Jasper`s Hollow (Washington Territory). Van Nessovi svim silama, u nastojanju da prošire i održe posao, žele natjerati stanovnike Jasper`s Hollowa da prodaju svoju zemlju, a pritom se često koriste nasilnim i protuzakonitim metodama. Predvodnica je te obitelji udovica Constance Van Ness (Gilliam Anderson), čvrsti i strogi matrijarh, koja zapravo vlada gradićem te usmjerava društvene, kulturne i ine procese u njemu.
Obje žene vode alternativne tipove obitelji. Fiona stvara zajednicu koja nije utemeljena na krvi nego na međusobnoj brizi i uvažavanju; a Constance je preuzela funkciju glave obitelji koja je temeljena na tradicionalno poimanom nasljeđu i krvi, što prenosi i na svoje troje djece: Trishu (Aisling Franciosi), Garreta (Lucas Till) i Willema (Toby Hemingway). Međutim, ujedno je i poslovna žena koja u negostoljubivom i izrazito nasilnom svijetu vodi obiteljski biznis i štiti obiteljske i financijske interese. Postavljene su u tipičan, za vestern dijadni odnos u kojem se susreću empatija i barbarizam: suživot biva doveden u pitanje zbog financijske gramzivosti koja je inkarnirana u posjedovanju zemlje jer priča je smještena u doba kada se zahuktala američka unutarnja kolonizacija koja je krenula od zapadne prema istočnoj obali.
Sutter koristi potrošene obrasce vesterna, no mijenja rod temeljenih aktera pa umjesto sukoba na smrt dvojice muškaraca, oblikuje sličan sukob dviju žena, koji isprepliće oko motiva majčinstva i njegovih različitih poimanja. Pritom nastoji potkopati odveć šablonski postavljenu dijadu pa Fiona i Constance nisu toliko suprotstavljene koliko su isprepletene. Obje se bore za zemlju: u slučaju prve plodna zemlja predstavlja nasljedstvo njezine djece pa je posrijedi ekonomska stavka koja im osigurava egzistenciju; u slučaju druge zemlja sugerira proširenje i održavanje obiteljskoga posla, dakle ideju neprestanoga rasta kao temelja kapitalističke logike. Međutim za Constance ona ima i dodatnu vrijednost: potvrđuje njezinu moć. Potonja predstavlja barbarizam u najelementarnijem izdanju, iako se predstavlja kao mjesna dobročiniteljica koja brine o redu i obrazovanju dok je istodobno spremna žrtvovati vlastitu djecu kako bi uspjela u naumu. Fiona također ima mračnu stranu: sklona je autoritarnosti te ima problema s kontroliranjem nasilnih impulsa. Konflikt dviju žena provučen je i kroz klasnu prizmu: irska migrantica naspram aristokratkinje s istočne obale, koja smatra da joj društveno porijeklo daje opravdanje za ponašanje. Rastakanje šablonskih obrazaca dobro je postavljeno, no nije scenaristički adekvatno izvedeno jer mu nedostaje nijansiranja te često biva zaogrnuto u melodramatska rješenja. Najviše funkcionira zbog vrlo solidnih glumačkih ostvarenja Lene Headey (Game of Thrones, 300) i Gillian Anderson (The X-Files, The Crown, Sex Education, The Fall).
Serija tako povezuje niz likova koji su zbog svoje pripadnosti ili porijekla predstavljali podzastupljene skupine u žanru, no ne uspijeva ostvariti složeniji zahvat u građu jer je to očito bio prezahtjevan zadatak za autora. Stoga je mnogo veći naglasak stavljen na aspekte romanse: strategije obiteljske i ljubavne melodrame isprepliću se, a odnosi likova iz suprotstavljenih tabora bivaju isprepleteni zamršenim tajnama i ljubavnim interesima kojima se pripriječila odanost obitelji. Stoga cjelina ima pomalo sapunasti štih, čemu pridonose i često sladunjavi dijalozi.
Priča je također nefokusirana: pojedini fabularni okidači najprije su postavljeni, a potom slabo razrađeni. Naprasiti Willem u prvoj epizodi pokuša silovati Thaliu, koja ga probode vilama, a potom ga Fiona dokrajči jer s razlogom nema razumijevanja za nasilne muškarce koji ne poštuju žene. Tijela se uspijevaju riješiti te se dogovore da će tajnu strogo čuvati. Međutim kada ona kasnije i bude otkrivena, to neće imati presudan utjecaj na tijek radnje koja je već otišla nekim drugim smjerovima. Stoga je sam čin ubojstva s početka dramaturški bio suvišan, kao uostalom i lik Willema, jer spomenuti fabularni luk gotovo djeluje kao dosjetka.
The Abandons je kao serija imala podosta potencijala, posebice u kontekstu razmatranja feminističkih i rodnih aspekata žanra, no čini se da je trebala spretnijega i odvažnijega scenarista koji bi znao kako dobro ideje provesti u djelo.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 2. siječnja 2026.
