Ljudske nesavršenosti u gotovo savršenom filmu
Poziv (The Invite), red. Olivia Wilde, SAD, 2026.
-

Radnja filma prilično je banalna: obuhvaća zbivanja jedne večeri u stanu i susret dva različita para. U nazivu filma krije se simbolizam, jer poziv nikad nije samo poziv, čak niti onaj na benignu večeru, a ponekad se dogodi i neočekivan poziv, prilikom kojeg se nerijetko kroz katarzu iskristaliziraju čudnovate stvari. Izuzetno životan film koji žanrovski gravitira između drame i komedije. Međutim, sve ovo vrlo malo govori o samom filmu, pa krenimo ispočetka.
Olivia Wilde počela je kao još jedna glumica. Zahvaljujući ulozi u seriji Dr. House postala je šire poznata, a nakon toga potvrdila se kao glumica koja može iznijeti dramske i žanrovske uloge. Iako je sudjelovala u produkcijski visokobudžetnim projektima, nikako ne njezinom krivnjom, ti filmovi nisu prošli onako kao što su priželjkivali oni iz studija. Međutim, Olivia Wilde svih je iznenadila 2019. kada je izašao njezin prvijenac Booksmart i kada se ozbiljno prihvatila redateljske palice. Nakon toga je uslijedio Ne brini draga u 2022. Sada se vratila s ovim filmom koji je zapravo nastao prema kazališnoj predstavi Cesca Gaya, te je američka adaptacija španjolskog filma Sentimental.
Film u brzom nizu kadrova karikira osobnost domaćina Joea i Angele. Depresivan i umoran učitelj glazbe Joe poludi na suprugu Angelu, kućanicu, majku njihove kćeri kad na večeru pozove susjede s gornjeg kata, koji ga izluđuju glasnim seksom zbog kojeg ne može spavati. Angela se potrudila oko dekoracija, nabave namirnica, toga da im kćer prespava kod prijateljice, drugim riječima, da sve bude savršeno, baš kao što je savršeno dekoriran njihov stan. Ali ništa nije savršeno, jer Joe želi otkazati večeru i praktički nemaju nikakvog pića. Usred njihove jako glasne rasprave na vrata im zvone susjedi Pina i Hawk. Njih dvoje su smireni i opušteni, prilično afirmativni prema svemu, te konstantno pokušavaju smiriti napetosti kod Joea i Angele. Joeova iskrenost koja graniči s drskošću uz humor, zapravo je koliko obrambeni mehanizam, toliko i reakcija čovjeka razočaranog u život. Angela zapravo potiskuje svoje pravo lice i progresivno ga otkriva. Pojavom senzualne Pine i čudnovatog Hawka, pomalo je predvidljivo da će se dogoditi još jedan poziv, poziv na grupni seks, ali ne i ono što će uslijediti nakon toga. Jedan par je vrlo zreo, no drugi to prihvaća nezrelo, što pokrene pravi kaos međuljudskih odnosa, jer napetosti koje izranjaju na površinu unutar buržoazijskog miljea otkrivaju dugogodišnja prešućivanja, potiskivanja i odbijanja iskrene komunikacije.

Iako je Wilde dobila brojne pohvale, mnogi joj zamjeraju kako se kroz film osjeti previše kazalište. Možda, ali pozicioniranje filma nosi to obilježje koje je pomalo neuobičajeno, ali nije nepoznato u kinematografiji. Wilde je okupila zapravo vrlo zanimljivu glumačku ekipu koja pomalo djeluje nespojivo: Penelope Cruz, Seth Rogan, Edward Norton i ona. Isprva nije željela glumiti u filmu i istodobno ga režirati, ali muški kolege su je uvjerile kako ne postoje imena drugih glumica i kako taj film žele raditi s njom. Za scenarij su zaslužni WillMcCormack i Rashida Jones.
Prije snimanja Poziva, oko stola su imali duge razgovore i pokuse, a Wilde je željela da svaki od glumaca dođe sa svojim prijedlozima, svojim opaskama i svojom prtljagom te sudjeluje u kreiranju lika. Snimanje filma je bilo kronološko, što je rezultiralo mnogim pozitivnim učincima. Prije svega, ono što je bilo u scenariju tek je mali dio onoga što se razvilo iz intimnosti glumačke interakcije koja je kroz improvizaciju i slušajući jedne druge odlučivala u kojem smjeru trebaju nadalje istraživati likove, konflikte i relacije. Zbog svega toga stvorila se u filmu jedna specifična atmosfera organskog i nadasve prirodnog. Poznavanje seta pomoglo je uvelike Wilde da bolje odredi kako će se kamera kretati, zatim tu je inteligentno korištenje nekih predmeta u narativu, poput zrcala i prozora koji opet na simboličkoj razini ukazuju na psihološku podijeljenost likova, često je koristila interijere prostora za okvire i slično. Također, neosporno posjeduje dobar osjećaj za dramaturgiju. Nije skrivala kako su na odluke i pristup filmu utjecali drugi filmovi i autori, od kojih posebno ističe Mikea Nicholsa, te filmove 12 gnjevnih ljudi i Diplomac. Dijalozi u Pozivu su britki, dinamični i uvjerljivi te razbijaju i razvaljuju omeđen prostor stana. Dijalozi su definitivno jača karika filma. Mjestimično me podsjećaju na filmove Woodyja Allena. Zanimljivost je kako je Wilde film posvetila Diane Keaton koju je obožavala i koja ju je prilikom jedne suradnje ohrabrila da se ostvari kao redateljica.

Sadržajne teme filma su prilično ozbiljne i s likovima se gledatelj lako može poistovjetiti. Glumačke izvedbe su na visokom nivou i uvjerljive, ali pravo iznenađenje je bio Seth Rogan. Baš kao i u stvarnom životu, film nas suočava s činjenicom kako nam se u jednom trenutku može preokrenuti sve naglavačke i kako ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo. Osim toga jasno prikazuje što se događa kada u ljudskom životu manjka iskrene samorefleksije i komunikacije. Najčešće nam se ne ostvaruju snovi i život nas odvuče u raznim smjerovima, no to ne znači da zbog doživljenih poraza trebamo dizati ograde koje nas udaljuju od života i bliskih ljudi. Okrutnost ne stvara ništa, samo uništava. Poziv je prepun kontrasta koji u jednakoj mjeri pridonose razvoju likova i radnje, te filmu daje posebnu začinjenost i slojeve. Druženje susjeda na večeri razotkriva koliko je teško u dugotrajnim odnosima bez obzira na ogromne količine ljubavi sačuvati intimnost i bliskost na kojima počiva temelj ljubavnog odnosa, te nas kroz paradoks suočava sa stvarima koje uopće nisu smiješne, jer u epicentru svakog ljudskog bića postoji potreba da bude voljen, shvaćen i viđen, ali to postaje nemoguća misija ako ne voliš samoga sebe. Sadržajno bogat, mentalno uzbudljiv, intiman i intrigantan, Poziv svakako treba pogledati otvorenog uma. Iako film kroz konflikte i kontraste ukazuje na ljudske nesavršenosti, sam film je blizu savršenosti.
© Josipa Marenić, FILMOVI.hr, 17. listopada 2026.

